I. OSNOVNI OPIS ELEMENTA
1.1. Naziv elementa
Kovački zanat
1.2. Vrsta elementa
Tradicinalni zanati
1.3. Mikro lokacija na kojoj se element prakticira
Puračić, Devetak
1.4. Prisutnost elementa u više lokalnih zajednica
Ovaj element je prisutan i u drugim sredinama, ali je sve manji broj kovačnica koje na tradicionalan način. Poznata je kovačnica „Hare 1889“ Međaš, općina Kalesija
1.5. Kratak opis elementa
Kovački zanat se na našim prostorima pojavio veoma rano kao nužna potreba da se izrade pribori za kućne potrebe, poljoprivredni alati za obradu zemlje, pomoćni materijal za gradnju kuća, oruđa i oružja za rad i lov do raznih vrsta alata za druge zanate i ukrasnih predmeta. Puračić kao trgovačko središte, raskrsnica puteva imao je veliki broj kovača i kovačija koji su opsluživali i ostala sela u okruženju. Prema kazivanju starijih mještana u Puračiću su se kovačijom bavile porodice: Šabanović (Mehmed, Mahmut, Izet i Džemo), Čobić Taib, Tanjić Mustafa-Mujo. Neki su zanat naučili u Puračiću i otvorili kovačije u svojim mjestima, kao što je primjer porodice Gegić iz obližnjeg Devetaka gdje se još uvijek pratkikuje ovaj zanat ali više za vlastite potrebe. Puračić je bio mjesto i gdje su mještani drugih sela koristili svoj dolazak na sedmičnu pijacu da nabave potrebne kovačke predmete ili potkuju konje ili volove za rad. U našim krajevima kovači su uglavnom bili i potkivači stoke: konja i volova, a nerijetko su se razumjeli u liječenje nekih bolesti kod konja. Potkivanje konja je bio i dosta opasan zanat jer su neki konji, posebno mladi bili nemirni tokom potkivanja, te je za to trebalo dobro poznavanje i stručnost u radu. Kovački zanat je bio posebno cijenjen i jedan je od najstarijih zanata bez kojega je teško bilo zamisliti život na selu. Zanat se učio godinama i trebalo je da učenik pređe put od kalfe preko šegrta do majstora. Kao i većina drugih zanata, i kovački zanat je od majstora zahtijevao dobro poznavanje materijala, načina obrade, i te tajne su čuvane unutar porodica i prenosile sa koljena na koljeno. Pravi majstori po boji zagrijanog materijala znaju kada je material spreman za obradu, dok je posebna tajna vezana za kaljenje obrađenog predmeta. Takođe u ovom zanatu je važna bila maštovitost i smisao za umjetnost. Uz sve navedeno ovaj zanat je podrazumijevao zdravog i snažnog radnika u dobroj fizičkoj kondiciji. Kovački zanat je na žalost jedan je od brojnih tradicionalnih zanata koji izumire zbog tehnološkog napretka, ali se još uvijek održava zbog potreba koje su u smanjenom obimu u odnosu na prethodna vremena. Manja potražnja smanjuje i broj osoba koje se žele baviti ovim zahtjevnim zanatom, a pošto u obrazovnom sistemu nema ovog zanimanja velika je prijetnja da se ovaj zanat u narednom period, na ovim prostorima potpuno ugasi.
1.6. Organizacije / udruge / pojedinci / institucije koje sudjeluju u očuvanja elementa
Pojedinci koji se bave ovim zanatom, u našem slučaju to je porodica Gegić u obližnjem selu Devetak
II. OSNOVNI PODACI O LOKALITETU
2.1. Naziv lokalne zajednice
Puračić i prostor općine Lukavac
2.2. Fizička lokacija
Puračić, Općina Lukavac, Tuzlanski kanton, BiH
III. TIM KOJI JE PRIKUPLJAO PODATKE
3.1. Članovi tima koji su radili na prikupljanju podataka:
* 1. mr.sc. Hazim Osmanović – voditelj tima
* 2. mr.sc. Rasima Smailović – zamjenik voditelja
* 3. Dženita Osmanović – član tima
* 4. Amina Gobeljić – član tima
3.2. Datum završetka prikupljanja podataka
09. 12. 2021. godine