Šargija je žičano tradicijsko glazbalo. Osnovni su mu dijelovi rezonantno tijelo i drška. Rezonantno tijelo je ustvari kutla preko koje je postavljena daska na kojoj su izbušeni otvori, odnosno glasnice. Kutla se većinom izrađuje od drveta javora, trešnje ili šljive, a daska ili ploča od jelovine. Na dršci se nalazi 13 perdeta ili pregradica, koje dijele polja po kojima se prstima pritišću žice. Polja znaju biti označena točkama radi lakšeg raspoznavanja tonova. Zvuk se postiže okidanjem žice terzijanom napravljenim od komada goveđeg roga ili trešnjine kore. Šargija može imati četiri i više žica, ovisno o vrsti. Naime, postoje manje i veće šargije te se najbolji zvuk postiže kada dva svirača sviraju u kombinaciji, jedan manju, a drugi veću šargiju uz raznovrsne tehnike sviranja.
Šargija se svira u mnogobrojnim prigodama uz pjesmu i kao pratnja plesu.
Na fotografiji/Zvuk (On the photo/Sound): Drago Mišković (Usora – BiH)
Foto/Obrada (Photo/Processing): Ana Marić
Šargija is a chordophone musical instrument. Its basic parts are the resonant body and handle. The resonant body is actually a dipper, over which a board is placed, which has holes (the vocal chords) drilled into it. The boiler is mostly made of maple wood. The dipper is mostly made of maple, cherry or plum wood, and the board is made of fir. There are 13 perdeta (partitions) on the handle, which divide the fields on which strings are pressed by fingers. Fields can be marked with dots for easy tone recognition. Sound is achieved by plucking the string with a pick made from piece of beef horn or cherry bark. Šargija may have 4 or more strings, depending on the type. There are smaller and larger šargija and the best sound is achieved when two players play in combination, one plays the smaller, and the other the bigger šargija with various playing techniques. Šargija is played on many occasions with the song and as an accompaniment to the dance.