Svirala (dvojnice) su autohtono puhačko glazbalo.
Izrađuju se od četverokutnog ravnog komada drveta, najčešće javora ili šljive, u kojemu se probuše dvije cijevi te se oblikuju dva piska ispod kojih se ukoso zarežu dvije pravokutne rupe. Na donjoj trećini glazbala nalazi se sedam rupica po kojima svirači različitim tehnikama sviraju razne melodije. Rupice su uvijek u paralelnom odnosu. Nekada su tri rupice na desnoj, a četiri na lijevoj strani. Može biti i obrnuto. To ovisi o području u kojemu se svira. Tonski niz ima pet tonova.
Svirala ili dvojnice su bile bogato urešavane. Najstariji oblik uresa je tzv. prženje, odnosno paljenje, a kasnije se započelo i sa rezbarenjem.
Prilikom sviranja, laktovi se obično prislone uz tijelo.
Muškarci su većinom svirali tijekom pecanja ribe i putovanja iz mjesta u mjesto, a djevojke dok su čuvale ovce u planini.
Zvuk (Sound): Jure Miloš (Grude-BiH)
Foto/Obrada (Photo/Processing): Ana Marić
Svirala is an autochthonous aerophone musical instrument.
It is made out of a square, flat piece of wood, usually maple or plum, in which tow tubes are punctured, and two mouthpieces are formed, below which two rectangular holes are diagonally incised.
At the bottom third of the instrument, seven holes are located, which the players use to play various melodies with different techniques. The holes are parallel distributed.
Three holes are on the right, four on the left side – vice versa is also possible. It depends on the area where the instrument is played. The tone string has five tones.
Svirala (dvojnice) was decorated richly. The oldest form of decoration is called prženje – frying, i.e. paljenje – burning and later on carving was also introduced.
During playing, the elbows usually lean against the body. The men usually played this instrument during fishing and travelling from place to place, and girls played during shepherding in the mountains.